Kao što ni Amerikanci na sovjetske (!) optužbe o kršenju ljudskih prava nisu odgovarali pobijanjem, nego humorom, tako ni u ovom slučaju nema koristi od pretjerane analize autoričinih idejnih konstrukcija. Izlazeći iz perspektive militantnog kršćanstva, one se pokazuju kao besmislene, bizarne i definitivno daleko od istine.
Vjernika katolika to ne trebate ni pitati, jer on već jest „ljevičar“
Je li kristoliko prešutjeti nepravdu, genocid nad nevinom ujgurskom manjinom, da bi se sačuvala dobra volja totalitarnog režima koji niječe Krista? Čuje li Sveti Otac u dubini svoga srca pitanje: “Quo vadis, Francisce?”
Američki katolički teolog George Weigel izašao je ovih dana s novom knjigom u izdanju isusovačke naklade Ignatius Press pod naslovom The Next Pope: The Office of Peter and a Church in Mission (prev. Sljedeći Papa: Petrova služba i Crkva u poslanju). Tom prilikom napisao je kratki članak Sljedeći Papa i Drugi Vatikanski u kojem donosi predokus različitih tema koje obrađuje u svojoj najnovijoj knjizi. Kako je tematika vrlo aktualna, ovdje vam donosimo prijevod toga članka
Ako se desničare može optužiti za licemjerje, ostaju li njihovi lijevi parnjaci čistih obraza? Ideološki gledano, da.
Red je izaći s kratkim katoličkim vodičem za glasanje u kojem svatko s obzirom na svoj intersekcionalni identitet, nebinarnu političku orijentaciju i osobni afinitet može pronaći smjernice kome dati svoj glas.
Crna su vremena došla – nakon generacije Stepinca i mučenika iz „olovnih vremena“ koji su hrabro podnosili zatvaranja, progone i smrt za svoju vjeru, imamo generaciju snowflakes-katolika koje država treba štititi od objava na Facebooku.
»Maleni« su svjesni potrebe priznanja: mi smo krivi. Krivi smo jer smo šutjeli nad socijalnim i političkim nepravdama, a dopustili da pred našim očima buja opasnost nacionalizma i netrepeljivosti. Krivi smo jer smo često štitili vlastiti ugled više nego one slabije kojima smo poslani za zaštitnike.
„Oni grijesi“ Bogu vapiju, ubijaju radost Evanđelja i čine osobu nedostojnom za molitvu. Katolici „to“ ne rade. Time čovjek, pogotovo žena – kao raspakirani iPhone – upola gubi vrijednost.