Bog ni kriv ni dužan ratuje na strani Hrvata protiv jugokomunista, LGBT udruga, feministica, SDP-a, a nekad se u sukobima navijačkih skupina zna naći na obje zaraćene strane pa je pravi misterij kojoj skupini pomaže, a kojoj odnemaže jer su i jedni i drugi Hrvati.
Bog i Hrvati. Uguglate li ove dvije riječi i kliknete na „slike“ dobit ćete najjasniji uvid u problematiku ovog binoma u današnjem društvu i javnom prostoru.
„Bog i Hrvati“ krilatica je koju je prigrlio otac domovine dr. Ante Starčević kao geslo Hrvatske stranke prava, no ona izvan tog konteksta očitovanja nacionalnog i vjerskog identiteta u turbulentnim vremenima, u današnje vrijeme ide predaleko mistificirajući Hrvate kao nekakav novi Božji izabrani narod, usavršeni Izrael za europsko tržište, ali Izrael koji se svome Bogu nikad nije iznevjerio i neće nikada.
Vrlo je važno ne zaboraviti svoje povijesno nasljeđe i s ponosom čuvati svijest o tome kako je od pokrštavanja Hrvata u 9. stoljeću započela jedna duga etapa simbioze hrvatskog naroda i Katoličke Crkve, koja je u jednom trenutku dovela Hrvatsku do naslova „Antemurale Christianitatis“ u obrani tzv. Kršćanske Europe od Osmanlija. Također, ne smije se zaboraviti ni uloga Crkve u opismenjavanju, odgoju i obrazovanju hrvatskog naroda te sva ona kulturno-umjetnička dobra koja nam je ta zajednička povijest ostavila u baštinu.
No, vremena križarskih i osmanlijskih ratova su odavno iza nas, a ni Europa se ne čini odviše kršćanska (ako je ikada uopće i bila). Ali unatoč tome: Borna, Mislav i Ljudevit, kao prvi poznati hrvatski vladari za koje se navodno pouzdano zna da su bili kršćani, nisu mogli ni sanjati do koje će razine prisnosti otići odnos njihovog naroda i Boga dvanaest stoljeća kasnije.
Vrijeme se, istina, promijenilo, ali viteški je mentalitet ostao pa će hrabri križari 21. stoljeća u svaki svoj novi “photo session boj za krst časni i slobodu slavnu” rado izvjesiti vatikansku zastavu kao simbol vjernosti Rimu, a umjesto viteške čelične košulje i kacige glavu će maskirati crnom fantomkom. Neće se libiti ni starohrvatskog pozdrava „Za dom spremni“ koji su još Klukas, Lobel, Kosenc, Muhlo i Hrvat, te dvije sestre Tuga i Buga uzviknuli s velebitskih obronaka prije nego su rastjerali Avare sa zemlje koju im je Bog oporučno ostavio u nasljeđe bez da su to i znali.
Od tada do dan danas hrvatsko se viteštvo ne odriče svojeg najjačeg aduta pred kojim svaki neistomišljenik, tj. neprijatelj, nema više nikakve šanse jer protiv čovjeka se nekako i može, ali kad je Bog na tvojoj strani ne može ti više nitko ništa.
Tako Bog ni kriv ni dužan ratuje na strani Hrvata protiv jugokomunista, LGBT udruga, feministica, SDP-a, a nekad se u sukobima navijačkih skupina zna naći na obje zaraćene strane pa je pravi misterij kojoj skupini pomaže, a kojoj odnemaže jer su i jedni i drugi Hrvati.
Najbolji primjer toga ‘underground hrvatskog viteštva’ u borbi za Božju stvar vidjeli smo nedavno u Splitu kad su na Božjeg slugu nasrnule zle sile nastojeći sabotirati njegov pastoralni show program u vrijeme zabrane vjerskih okupljanja. I zaista izvedba je bila blistava jer, osim zaštite slabome u smislu fizičke potpore snažnih mladića koji su stali iza nemoćnog starca spremni na okršaj prsa u prsa s bezbožnim novinarima, tj. crvima koji mrze sve hrvatsko, zablistale su uz svetopisamske parole na transparentima i bengalke koje predstavljaju sjaj u tami jugokomunizmom kontaminiranog hrvatskog društva.
Bengalke se još nisu ni ugasile, a iz naftalina je u javni prostor isplivalo jedno uvijek aktualno i za opstanak ljudske vrste krucijalno pitanje oko pozdrava „Za dom spremni“ i HOS-a. I dok su se u medijima lijevi i desni prepucavali oko pitanja ima li taj pozdrav ili nema fašističke konotacije došlo je vrijeme da ‘izabranici Božji’ u Njegovo ime presude u tom sporu tako da je vatikanska zastava stala iza HOS-a te je hrvatski Bog još jednom odlučio u korist onih koji ga izdati neće nikada.
Znamo pak da “Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube”, kako kaže sveti Pavao u Poslanici Rimljanima, a s Hrvatima ta suradnja nema granica. Neki će zli jezici to nazvati instrumentalizacijom Boga u svrhu ostvarivanja jeftinih populističkih interesa kako bi svojim idejama dali božanski karakter i autoritet, dok će biti i onih koji će se, iako su katolici, ograđivati od takvih pojava tvrdeći kako je Bog nepristran, a njegova zemaljska namjesnica Crkva u svojoj naravi sveopća te ne smije biti podložna privatiziranju od strane nijednog naroda pa makar to bili i mi sami. Unatoč tome izgleda da mitove poput mišljenja da su Hrvati izabrani Božji narod, koji su usađeni duboko u nacionalnu svijest nemoguće je tek tako napustiti i negirati jer bi to značilo izdaju Boga i svete zemlje Hrvatske. Zato, u kojem se god pravcu okretala zemaljska kugla, čak i ako se svi sustavi vrijednosti okrenu naglavačke, povrh svega uvijek će ostati jedna konstanta: Bog i Hrvati. “To je sveza savršenstva”.
Stavovi izrečeni u tekstovima osobni su stavovi pojedinog autora i ne odražavaju nužno stav čitavog foruma Katolik 2.0.
