„Oni grijesi“ Bogu vapiju, ubijaju radost Evanđelja i čine osobu nedostojnom za molitvu. Katolici „to“ ne rade. Time čovjek, pogotovo žena – kao raspakirani iPhone – upola gubi vrijednost.
Neugodno za obje strane, i grešnika i ispovjednika. Kad u mraku kroz čvrste rešetke koje odvajaju grijeh i milost, sveto i okaljano, odjeknu riječi „…i griješila sam bludno…“, nastaje tajac. Jedno želi samo žurno prijeći preko toga bez ikakvih potpitanja premda ga to najviše muči, drugi ne zna bi li zastao na toj temi i pokušao pomoći ili udovoljio želji pokornika i pravio se da problema nema. Održao status quo. Neka se o „onim stvarima“ ne govori više nego je apsolutno nužno. Kako smo došli do toga?
Oštećena roba
Mladi izdanak „prave“ katoličke obitelji, napose ako se radi o djevojci, seksualnost smatra tabuom i, povezano s time, prijestup 6. Božje zapovijedi kao najgori od grijeha, onaj koji zaslužuje prijezir Boga i ljudi. Svaki se ispovjednik našao u situaciji da gleda u tjeme tinejdžerice koja duboko pognute glave spominje kako je s dečkom koji put „otišla predaleko“. Muškarac u toj situaciji možda neće pognuti glavu, ali osjećaj krivnje nije ništa manji. Preko lakih droga, pijanstava, netrpeljivosti u kući, lijenosti ili ponižavanja drugih nekako bi se i prešlo, ali „oni grijesi“ Bogu vapiju, ubijaju radost Evanđelja i čine osobu nedostojnom za molitvu. Katolici „to“ ne rade. Time čovjek, pogotovo žena – kao raspakirani iPhone – upola gubi vrijednost.
Takav rigidan stav prema seksu u propovijedima, katehezama i ispovjedaonici koji čitav Božji plan za seksualnost svodi na „ništa prije braka, inače te đava’ nosi“ proizvodi istovremeno i frustraciju i fiksaciju na genitalno. Svoju biološku potrebu i prirodni nagon jednostrano drastično osuditi i suzbijati znači riskirati psihički rastroj i disocijaciju duha od tijela, od ljudi napraviti naizvan svete sličice kojima se takve (grešne) misli ipak motaju duboko po glavi.
Šesta Božja na mikrofonu
Ima, doduše, i onih mjesta u Crkvi na kojima se o seksu govori. Na kojima se tom temom opširno bavi u svim mogućim oblicima i uz široku paletu šarenih slika i analogija – od pčelica i cvijeća do vatrenog oružja. I premda je razgovor otvoreniji i prijateljski pristupa temi, samo potenciranje takvih priča prenaglašava spolnost u odnosu na važnost odnosa prema Bogu, te daje naslutiti ponešto o fiksaciji govornika i auditorija: ispovjedniku koji pita o svim mogućnim okolnostima bludnog čina dajte mikrofon i pretvara se u katoličkog seksualnog influencera, autoritet za poze i pokrete, dok mladi vjernik odgojen u atmosferi straha od padanja u grešno postaje asketa koji bi najradije živio na stupu da ne bi (sačuvaj Bože!) zagrlio djevojku i time riskirao muke paklene.
Grešnici i ideali
Istina je da se katolici ne seksaju prije braka. Kao i to da katolici ne lažu, ne ogovaraju, ne ponižavaju i nisu oholi – svima se, ipak, ponekad zalomi. Drugačije i ne može kad se grešan čovjek trudi živjeti ideale. I zato je veći grijeh onome koji je nevine duše (ako već ne i tijela) predao tolikoj grižnji savjesti i natovario prevelik teret krivnje umjesto da potakne pozitivan stav osobe prema samoj sebi i njezinoj erotskoj dimenziji života u kojoj je utkan Božji govor. Ne, blud nije najgori od grijeha, ma koliko se pojedinci pozivali na “viđenja” koja govore da taj grijeh, ako nije ispovjeđen, izravno vodi u pakao. Isus ga zasigurno ne bi stavio ni na listu „Top 10 of all time“. Tom se konstatacijom, nekima sablažnjivom, ni najmanje ne umanjuje ni grijeh ni odgovornost prema seksualnosti, samo se svodi na realne okvire i oslobađa grešnika stigme prokletstva da se može baviti onime što je stvarno bitno: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu.
Stavovi izrečeni u tekstovima osobni su stavovi pojedinog autora i ne odražavaju nužno stav čitavog foruma Katolik 2.0.
