Veći broj pitanja ticao se duhovnosti njegovih pjesama: u kojoj mjeri studij teologije kojeg je završio utječe na njegovo stvaranje? I dok je naglasio kako u svoje pjesme ne nastoji „ugurati“ teologiju, znakovito mi je zazvučala sljedeća rečenica: „Vjerujem da sam stvoren i da sam spoznat, da postoji netko tko me uistinu dobro poznaje“.
On ne uzmiče i ne bježi pred svojom nemoći, ne nastoji ju nasilu prevladati, nego ju prima i preobražava u nemoć koja spašava. Svojim ranama on, nemoćan i stubokom izranjen, oslobađa čovjeka-puža iz njegove skučene kućice.
Ovakva se glazba lako uklapa u koncept kontemplativne molitve. Ona nije nametljiva, već daje slušatelju prostora za njegovo gibanje, a dvije melodijske linije predstavljaju molitelja i glas koji na tu molitvu odgovara.
Kad pogledamo na više od mjesec dana koliko živimo bez redovite zajedničke euharistije i bez mogućnosti pojedinačne ispovijedi, možemo li prepoznati...