Vjernika katolika to ne trebate ni pitati, jer on već jest „ljevičar“
Katolička ljevica na prvi pogled zvuči kao i drvena peć. Spomenuti u istoj rečenici katoličanstvo i ljevicu ili Crkvu i ljevicu, a da se pri tome ne radi o nekakvoj satiri, gotovo je nezamislivo (a sama ljevica bi takvo nešto doživljavala kao bogohuljenje). Još nevjerojatnije je kada ta dva pojma stoje jedan pored drugoga povezana veznikom „i“, a ne kao dvije bipolarne opreke. Može li katolik biti ljevičar ili obrnuto? Je li to „izdaja“ ljevice ili žrtvovanje kršćanstva? Smatram da nema uvrježenije zablude nego misliti da su katoličanstvo i ljevica dva nepomirljiva i međusobno nepremostiva pojma. A ako se već i radi o nekakvoj „izdaji“, onda se prije može reći da se moderna ljevica otuđila od temeljnih vrijednosti i ideja koje dijeli s kršćanstvom.
Jednakost nasuprot slobodi
Uopćena je podjela na političkoj sceni ona na ljevicu i desnicu. Ovakva podjela je široko prepoznata i po njoj se orijentiramo i politički djelujemo. Ali u čitavoj toj galami i prašini oko toga tko je lijevo, a tko desno, u tom vječitom sukobu ljevice i desnice, ispustilo se iz vida da je važnije pitati se „što je zapravo lijevo, a što desno?“. Ukratko, ljevica se zalaže za smanjenje svih nejednakosti i pravedniju preraspodjelu. Desnica se, pak, zalaže za veće slobode. No ovdje se prvenstveno misli na ekonomske i tržišne slobode, pa stoga zapravo desnica čuva kapitalistički poredak i njemu svojstvene nejednakosti. Ne treba ići dalje od ovakve uopćene podjele kako bismo vidjeli da ljevica dijeli iste vrijednosti s kršćanstvom.
Zajedničke vrijednosti
Naglasak na zajednici i zajedništvu u kojima se čovjek razvija, jednakosti svih u toj zajednici, suosjećanje i briga za potlačene ili obespravljene (migrante, radnike…), borba za pravednije društvo, socijalna sigurnost i standard dostojan čovjeka – svim se time ljevica ponosi i stavlja u svoje programe. No nisu li to iste one vrijednosti koje podučava i vjera? Ne kazuje li nauk vjere da ljubimo bližnjega svoga, da potrebitog napijemo i nahranimo, da pomognemo onom u nevolji, itd.? Zapravo pitanje nije toliko „može li ljevičar biti katolik“ koliko je ispravnije pitati se „kako je moguće da je deklarirani ljevičar istovremeno anti-katolik?“. Naravno, ovdje ne ulazim u slobodu izbora hoće li ljevičar biti vjernik ili ne. Sporno je samo to što se zapravo podrazumijeva da on ako želi biti ljevičar mora napustiti vjeru.
Borba za (čovjeka dostojan) život
No eto svakakve su zablude, a ponajviše one umjetno stvorene, moguće u ljudskom svijetu. Još ako se one njeguju i pothranjuju s vremenom stječu status neupitne istine. I kako sad to izgleda u praksi: ljevica se tako žustro zalaže za prava migranata i radnika, bori se za njihove živote radna mjesta, protestira kada su migranti loše tretirani a radnici obespravljeni, spašava njihove živote od utapanja i radna mjesta od propadanja. I sve je to dobro i u duhu ljevice, ali onda dolazimo do jednog paradoksa: s jednakom revnošću ljevica ne želi zaštiti život onih koji još ništa ne mogu reći i koji se za sebe ne mogu zauzeti, a jedino što žele je isto što i npr. migranti ili radnici: priliku za (čovjeka dostojan) život. Besmisleno zar ne? Ali eto bezrazložno i kontraintuitivno uvriježilo se (opće) mišljenje da ako si ljevičar onda si odmah anti-vjernik, anti-katolik, jer to dvoje ne ide zajedno niti u životu, a niti u istoj rečenici.
Stoga ako pitate ljevicu može li se biti katolik i ljevičar za njih vjerojatno nema dvojbe – to je izdaja ljevice. Vjernika katolika to ne trebate ni pitati, jer je on već tzv. „ljevičar“ time što prakticira i živi iste one vrijednosti koje ljevica dijeli s kršćanstvom.
Stavovi izrečeni u tekstovima osobni su stavovi pojedinog autora i ne odražavaju nužno stav čitavog foruma Katolik 2.0
