Iako se s jedne strane treba radovati što se mladi okupljaju na molitvu, klanjanje pred Presvetim ipak može zasjeniti neke bitne vidike kršćanskog života.
Klanjanje pred Presvetim
Kod nekih je mladih katolika u zadnje vrijeme veliku popularnost stekla pobožnost euharistijskog klanjanja. U tišini pred Presvetim oni nalaze smiraj, kao i mogućnost za upućivanje svojih molbi Gospodinu Isusu – za sebe i svoje bližnje. Ponekad su takvi molitveni susreti animirani: sluša se određeni svetopisamski odlomak i/ili meditacija, a zna i cijelo klanjanje biti protkano pjesmom. Svoj vrhunac takav molitveni susret doživljava u završnom blagoslovu Presvetim kojeg svećenik (đakon) udjeljuje okupljenima.
Iako se s jedne strane treba radovati što se mladi okupljaju na molitvu, što su neki (a to nije za zanemariti!) spremni ući i u šutnju pred Gospodinom (često čak i bez dodatnih tekstova i tekstića za lektiru prilikom molitve), ova pobožnost ipak može zasjeniti neke bitne vidike kršćanskog života.
Koje?
Blagovanje i poslanje
Prije svega, prisjetiti nam se kako je Presveto za blagovanje, ne za gledanje. Svoj vrhunac naš odnos prema Presvetom dobiva unutar slavlja euharistije u zajedničkom blagovanju, a ne u blagoslovu istim. Još i više, kada se pričešćujem, ne činim to (barem ne samo) za sebe, nego zajedno s drugima i za druge. Blagovanje tijela Kristova ima me tako nahraniti i osnažiti za kršćansko poslanje (evangelizaciju). Nije tu (barem ne samo) Isus za mene (a to je ono čemu se nerijetko prilikom pobožnosti klanjanja daje upravo odlučujući naglasak), nego je Isus za sve nas i za svakoga od nas, i to sve eda bih ja mogao biti za druge.
Dinamizam vazmene osmine
Upravo je na tom tragu, čini mi se, i evanđeoska riječ što smo ju i ove godine imali prilike čuti u misnim slavljima tijekom vazmene osmine. Iz dana u dan imali smo prilike ući u dinamizam tih čitanja, primijetiti gibanja što se u njima odvijaju, kako je sve puno hodanja, kako dolazi do mijenjanja smjerova te opetovanih poticaja na naviještanje braći ljudima: Marija iz Magdale uznemirena prizorom dignutog kamena s groba trči učenicima; kao posljedica njezine uzbune, oni se također uputiše na grob; žene iz Matejevog evanđelja sa strahom i velikom radošću trče javiti ostalim učenicima radosnu vijest; njima čak Isus dolazi u susret; Marija iz Magdale koja plače na grobu susreće svojega Učitelja i na njegov poticaj da ga ne zadržava, poslana je navijestiti radosnu vijest ostalim učenicima; dvojica učenika koja su putovala u Emaus, na prepoznavanje Isusa mijenjaju smjer svojih korakâ i vraćaju se učenicima reći im što su doživjeli. Ako nam je na vazmeni četvrtak i petak i dan svojevrsni predah uz (oba puta riblje) obroke s uskrslim Gospodinom, svejedno već vazmena subota donosi jasni Isusov poziv i poticaj: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15). Isto se ponavlja i na drugu vazmenu nedjelju, kada Isus, kojega je Otac poslao nama, sada nas šalje drugima.
Kršćanstvo na nogama
Iznimno je važno ne propustiti osjetiti snagu evanđeoskih čitanja vazmene osmine. Nemojmo se oglušiti na njezine poticaje i na dinamiku u koju nas ona želi uvući: radi se tu o radosnom kršćanstvu (doduše ne bez šokova ili iznenađenja), koje nas, više nego na kontempliranje uskrslog Gospodina, sada poziva da ustanemo, da se osovimo na svoje noge te da krenemo naviještati radosnu vijest drugima! I to je ključno, jer Isus nije došao samo za mene ili samo za nas: on je došao za sve! Pretjerano klanjateljski stav pred Presvetim i prevelika težnja tome da se Gospodina gleda i vazda ima uza se zasjenjuju punokrvnost kršćanskog života – njegovog odnosa prema Gospodinu (treba naime Gospodinu Isusu dopustiti da ode Ocu), kao i odnosa prema braći ljudima (tj. poslanja prema istima). Umjesto pretjeranog kršćanstva na koljenima potrebni smo, vjerujem, jednog snažnog, radosnog, ali zbog toga ništa manje poniznog i odvažnog kršćanstva na nogama: u našem hodanju imamo ići prema drugima i reći im ono što je nama rekao Isus!
Ne zadržavamo se stoga samo na koljenima.
Ustanimo i hodimo!
Navještajmo!
Stavovi izrečeni u tekstovima osobni su stavovi pojedinog autora i ne odražavaju nužno stav čitavog foruma Katolik 2.0.
