U kojoj mjeri studij teologije kojeg je završio utječe na njegovo stvaranje? I dok je naglasio kako u svoje pjesme ne nastoji „ugurati“ teologiju, znakovito mi je zazvučala sljedeća rečenica: „Vjerujem da sam stvoren i da sam spoznat, da postoji netko tko me uistinu dobro poznaje“.

Britanski pjevač Andrew Roo Panes vjerojatno je nepoznat hrvatskoj publici. Mladić iz Dorseta u Engleskoj odrastao je u obitelji koja ga je poticala na bavljenje umjetnošću (baka pijanistica, a majka član putujuće kazališne družine). Završivši studij teologije Roo se našao na raskršću nakon kojega ga životni put sve više vodi pisanju pjesama. One odišu jednostavnošću – u tekstu, u melodiji i ritmu. Uglavnom pjeva sâm, uz sviranje na akustičnoj gitari (ponekad onoj 12-žičnoj) ili uz pratnju nekoliko instrumenata.

Ono što je meni posebno na srcu tekstovi su njegovih pjesama. Obzirom na teme koje se u njima pojavljuju, njegove se pjesme mogu okvirno podijeliti u tri skupine. Prvu skupinu čine one pjesme u kojima autor pjeva o sebi kao o spoznatom i ljubljenom biću. Na njih se nadovezuje skupina pjesama u kojima, jednom spoznat i ljubljen, tom spoznajom ohrabreni pjesnik sada sâm ohrabruje i potiče slušatelja. Naposljetku, u završnoj skupini pjesama autor se obraća ljubljenoj za kojom žudi i s kojom želi biti.

Ti me poznaješ

U jednom od nedavnih videa koje je načinio sa svoja dva prijatelja iz benda, Roo odgovara na pitanja koje mu upućuju slušatelji (fanovi). Veći broj pitanja ticao se duhovnosti njegovih pjesama: u kojoj mjeri studij teologije kojeg je završio utječe na njegovo stvaranje? I dok je naglasio kako u svoje pjesme ne nastoji „ugurati“ teologiju, znakovito mi je zazvučala sljedeća rečenica: „Vjerujem da sam stvoren i da sam spoznat, da postoji netko tko me uistinu dobro poznaje“. Poveznica je to na njemu po svemu sudeći najdražu pjesmu koju je do sada napisao, You Know Me Well, u kojoj pjeva osobi koja ga zna, i to bolje no on sâm sebe, te u kojoj moli tu osobu da ga nauči biti onom osobom za koju je i stvoren da bude.

Mišljenja sam kako je to polazna (a ujedno i ključna) točka za shvaćanje Roova stvaranja – biti stvoren i biti znan: postoji dakle netko tko me uistinu dobro poznaje i prihvaća. Ograničeno sam biće, malo, ali mi je dano srce diva; ne vežu me stvari (možda i pogreške) koje sam učinio u prošlosti, nego sam zbog nečije nesebičnosti ljubljen i sada toj osobi želim nekako uzvratiti; ćutim šansu za obrat; jednom kada sam naučio slušati, ohrabrilo me to na koračanje (usp. Roove pjesme Little Giant, A Gift To You, Awoken i Quiet Man).

Imaš što dati drugima

Takav, sa sviješću da postoji netko tko ga poznaje i prihvaća, naš je pjesnik sada sposoban i sâm druge ohrabrivati: u drugoj skupini pjesama Roo potiče slušatelja da se zagleda u sebe, te da potraži sva ona mjesta koja u sebi može i treba uzljubiti, priznati im da su lijepa i dobra. On je prije svega u tim pjesmama osobi kojoj se obraća spreman oprostiti – tema koja prožima njegovu teološki možda najeksplicitniju pjesmu Peace Be With You – jer, kako kaže, inače nas očekuje „primirje modricâ“. On je neumoran: osobi kojoj se obraća pjeva kako je jedinstvena, kako je dobro i promišljeno stvorena, te da ima što drugima pokazati (Ophelia), potiče ju na daljnji rast ukazujući joj na to toliko se već do sada razvila i koliko je napredovala (Cub), te ju poziva da mu iskaže povjerenje, jer ju ljubi (Listen To The One Who Loves You). U meni najdražoj pjesmi ove skupine – Soldier of Hope – on ohrabruje osobu da ne odustaje ni onda kada tuđa zloća i vlastiti čemer postanu gadna gusta kaljužasta mješavina, jer, kako pjeva, nadom, boreći se, dolazi se do proslavljenog čovjeka!

Molim te, ostani sa mnom

Naposljetku Roo vodi u smiraj: kao osoba koja vjeruje da postoji netko tko ga zna i voli, te jednom kada je istrošio svoje snage da voljenu osobu osokoli, podigne i uputi na životni hod, sada istu moli da mu uzvrati ljubav. Putujući tom optimističnom stazom i našavši se onkraj nade, sada konačno dolazi do raja kojeg pronalazi u očima ljubljene osobe, te traži milost kako bi našli neko mjesto za njih dvoje (There’s a Place). Čini se stoga da je Roo hrabri putnik, spreman suočiti se s prazninama u sebi, prepoznati da postoji netko tko ih može popuniti, a jednom se prepoznavši kao uzljubljeni i ohrabreni, dâje se on na put sokoljenja i bodrenja drugih. Pa ipak, naposljetku, on nije vječni putnik, već traži smiraj – našavši voljenu, sada ju moli da jednostavno ostane s njim (Stay With Me).

Povratak u tišinu vrta

Tijekom ožujka i travnja imali smo mogućnost intenzivnije proživljavati nutarnjost. Pa ipak, vjerujem kako su se stvari vrlo brzo povratile na uobičajeni ubrzani tempo, u kojem takoreći gacamo po plićacima. Ljetni mjeseci pružaju priliku ponovno posjetiti ona neka zaboravljena mjesta, vratiti im se, i jednostavno osluškivati. Tko zna, možda ne moramo provesti cijelu godinu u tom „vrtu“ kako pjeva Roo (A Year In A Garden), ali možda će već i koji sat, dan ili čak i tjedan biti poticajem da se osjetimo ljubljenima, te da se, izašavši iz tog vrta, otisnemo na putovanje slično njegovom.

I spent a year out in a garden
To grow again, to learn my ground
To feel your love turn every breath into a gift
And every journey to a lesson in the end