Govor o vječnom životu ne smije pobuđivati strah. To jedino može neko perverzno i izopačeno evanđelje koje prikazuje Isusa kao onoga koji čeka nove žrtve.
O onome što čovjeka čeka „tamo iza“, nakon ovog života, svatko voli pričati. O toj temi može diskutirati sveučilišni profesor s osnovnoškolcem, doktor nuklearne fizike s nezaposlenim zgubidanom koji pije ispred lokalnog dućana, svekrva sa snahom. Govor o zagrobnom životu tema je uvijek svježa i aktualna, ali isto tako uvijek bez odgovora.
Katolički nauk ima definiran stav o pitanjima zagrobnog života. Može se čak reći da oko toga nema puno pitanja, odnosno da ta pitanja ostaju na razini teoloških diskusija. Ipak o ovozemnom životu i putu u raj svaki katolik ima svoje mišljenje i, naravno, baš je njegovo mišljenje najispravnije. Uglavnom su to slični stavovi s manjim razlikama, ali zanimljivo postaje kada su to čorbe koje katolici „posole“ gorčinom i privatiziranjem spasenja.
Utopija raja i Rajski ured za istjerivanje pravde
Put u raj nužno vodi preko zemaljskog života. Naizgled jednostavno, ali ipak nije tako. Zašto? Zbog ljudi kojima nije dovoljno stići u raj, već i da neki drugi ne stignu. „Nek’ susjedu krepa krava“.
Život nije 2+2, nije ugodan hod po zemlji i vječni odmor u raju. Čovjek je slab, luta, gubi se, događaju mu se teške i mučne stvari za vrijeme ovozemaljskog bivanja. Na tom putu mu pomaže Krist po svojim sakramentima i Crkvi te Pismu. Ali kada Božja riječ prestaje biti svjetiljka, a postane bič, vrlo je lako skliznuti. Teško je živjeti „po Božju“, dogode se tragične životne situacije i potreban je odušak. U životu s Bogom nema razuzdanog užitka i naslade koji naizgled olakšavaju život, iako ga zapravo oduzimaju, a svatko želi imati svoju nasladu, želi imati prste u pekmezu. I naravno, ako hedonisti uživaju na zemlji, što preostaje vjerniku nego da svoje užitka željne prstiće umoči u rajski pekmez. Osobito je mučna pojava ljubomore i zavisti prema uspješnijim pojedincima, iako taj „uspješni“ pojedinac možda ima kaos u svoja 4 zida. I naravno, ako se tom uspješnom i sretnom pojedincu ne može osvetiti i istjerati pravdu (subjektivnu i nerealnu pravdu) na ovoj zemlji, pljesni ga paklom.
Kao što raj nije tek utopija za siromašne i unesrećene, tako ni pakao nije utopijsko mjesto na kojem se dijeli pravda. To je mnogo mučnije mjesto te ga ne treba banalizirati. Stoga je važno shvatiti težinu riječi kada se nekoga osuđuje na pakao i tvrdi da se netko neće spasiti.
Balvan revolucija na rajskim vratima
„Nebo je malo, al ništa zato, srce je Tvoje veće“ kaže Bonaventura Ćuk. Očito je da u raju ima dovoljno mjesta za sve, čak i uz još aktualno poštivanje epidemioloških mjera, i da stanu svi ljudi. Za ući u raj ne treba imati rad laktova kao Aljoša Asanović ’98. u Francuskoj ili poznavati rođu koji zna „čovika“, a taj opet zna „čovika“ koji radi na vratima raja. Siloviti grabe Kraljevstvo kaže Krist u Evanđelju, ali to su sigurno siloviti u ljubavi, a ne siloviti nauštrb drugoga-bližnjega.
Dapače, onaj tko je zaista svjestan što znači raj, sebi i drugome ne može željeti ništa manje nego to isto. Pa čak i onome tko je bio najgori, opet po ljudskim kriterijima, ne treba željeti ništa manje od raja. Zato i Ratzinger u svojoj Eshatologiji jasno kaže da je obveza moliti se za spas svih ljudi. Valja se sjetiti, Krist za sebe govori da ima ključeve pakla i smrti: odakle onda hrabrost nekih koji stavljaju balvane svoje pravednosti pred vrata raja, druge osuđuju na pakao i ne daju im svoj potpis za propusnicu u raj? Sva sreća da je njihov potpis ovdje nevažan i smiješan.
Govor o vječnom životu ne smije pobuđivati strah. To jedino može neko perverzno i izopačeno evanđelje koje prikazuje Isusa kao onoga koji čeka nove žrtve. Krist je došao pozvati čovjeka u raj, pružiti ruku pomoći onom tvrdoglavom i slabom čovjeku koji nikako da izađe na pravi put, nije došao trljati mu na nos njegovu slabost i rugati mu se iz raja dok se on roštilja u paklu. Stoga neka evanđelje bude radosna vijest, a ovaj život put kojim će svi doći k Radosti. Neka stav vjernika bude kao što završava Pismo – Maranatha – Dođi Gospodine!
Stavovi izrečeni u tekstovima osobni su stavovi pojedinog autora i ne odražavaju nužno stav čitavog foruma Katolik 2.0.
