»Maleni« su svjesni potrebe priznanja: mi smo krivi. Krivi smo jer smo šutjeli nad socijalnim i političkim nepravdama, a dopustili da pred našim očima buja opasnost nacionalizma i netrepeljivosti. Krivi smo jer smo često štitili vlastiti ugled više nego one slabije kojima smo poslani za zaštitnike.
„Oni grijesi“ Bogu vapiju, ubijaju radost Evanđelja i čine osobu nedostojnom za molitvu. Katolici „to“ ne rade. Time čovjek, pogotovo žena – kao raspakirani iPhone – upola gubi vrijednost.
Bog ni kriv ni dužan ratuje na strani Hrvata protiv jugokomunista, LGBT udruga, feministica, SDP-a, a nekad se u sukobima navijačkih skupina zna naći na obje zaraćene strane pa je pravi misterij kojoj skupini pomaže, a kojoj odnemaže jer su i jedni i drugi Hrvati.
Nije opasnost u mračnim silama svijeta, nego u mraku naših iluzija da se bez solidarnosti s drugima i odgovornosti prema prirodi može biti slobodan.
Lijenošću, nemarom, dodvoravanjem, karijerizmom i tradicijom shvaćenom kao vršenjem običaja doveli smo Crkvu u stanje intelektualnog siromaštva s mentalitetom obrane klerikalnih stečevina.
Crkvi ne pristoji prihvatiti mito da se nedjelja zakonom proglasi neradnim danom, kao ni da to na ikoji način zahtijeva. Nedjelju kao dan određen za odmor i bogoslužje treba promicati kod vjernika kao izbor koji sami moraju učiniti.
Došlo je vrijeme da priznamo činjenice: nismo nikakve žrtve niti mučenici za vjeru. Nismo potlačeni i progonjeni iz Govora na gori. Zakucalo srce u...
Važno je shvatiti kako u konačnici sakrament nije svrha nego sredstvo, koje me neće učiniti ništa boljim i vrijednijim u Božjim očima ako mi neće...